Kotorski bend „Sinhro“ je polako, ali sigurno osvojio simpatije odabrane publike koja voli zvuk i emociju dobrih starih hitova svih žanrova. Članovi ovog rok-pop-fank trija, Enver Kikić, bas gitara i vokal, Željko Abramović, električna gitara i vokal i bubnjar Jovan Ćoso, podjednako dobro izvode muziku širokog domaćeg i stranog repertoara, od Prljavog kazališta, Azre, Bijelog dugmeta, Dejana Cukića, EKV, do Leni Krevica, Džo Kokera, grupe Polis, Stivija Vondera, Bilija Ajdola i brojnih drugih popularnih izvođača. To je, kažu „repertoar blizak širokim narodnim masama, a što se slabije može čuti u današnje vrijeme, evergrin hitovi koji nikad ne gube svoju vrijednost“. Poslije svirke ljudi im prilaze, hvale odličan izbor pjesama i dobru izvedbu, a to je ono što svaki umjetnik priželjkuje.
Iza njih je veliko scensko i muzičko iskustvo. Željko i Enver su, nadahnuti pjesmom grupe „EKV“, 29. maja 2015. godine osnovali grupu „Sinhro“, a godinu kasnije pridružio im se i Jovan. Željko Abramović, ima najduži staž u bendu, „u muzici“ je 31 godinu, a sada ima 37. Bio je osnivač i član benda „Indigo blu“, u kome je tada svirao i Enver, a kada se bend prije dvije i po godine rasformirao, ostali su samo njih dvojica. Poslije godinu dana za bubnjevima im se pridružio Jovan, najmlađi član i po godinama i po „stažu“. Dobro rade i dobro zarađuju, kažu, nastupali su više puta u Kotoru, u lokalima, na trgovima, za „Bokešku noć“. Rade po cijeloj Crnoj Gori, posebno na Primorju. Sedmično sviraju najmanje dva puta „u komadu“ od dva-tri sata, a zovu ih da nastupaju u Podgorici, Nikšiću, na sjeveru.
– Najbitnije je to što smo složni u bendu, imamo sličan ukus, ista interesovanja za muziku i onda sve to ide sinhronizovano i glatko, kaže Jovan Ćoso, koji nam je priznao da privatno voli „malo žešću muziku - hevi metal“, a omiljeni bend mu je „Ajron mejden“, međutim, oni to ne sviraju, „da ne bude suviše agresivno“. On je diplomirani ekonomista, muzikom se bavi iz ljubavi, što ima i svoje porodične korijene.
– Naš najveći uspjeh je kada nam ljudi dođu na nastup i ostanu do kraja, to nam pričinjava zadovoljstvo, kao i komentari zadovoljnih ljudi i to se dešava često, što nas podstiče da budemo jako ažurni, sposobni i odgovorni. Nažalost, ovo nam nije primarni izvor prihoda, kaže Enver Kikić, diplomirani turizmolog iz Herceg Novog, oženjen i nastanjen u Kotoru. On je završio nižu i srednju muzičku školu, svirao je harmoniku, mada je, kaže, htio da uči bubnjeve, ali tada tog odsjeka nije bilo. Pošto nije htio da svira narodnjake, po završenoj srednjoj školi prešao je na bas-gitaru. Kao član benda „Hjuman“ iz Herceg Novoga snimio album, a prije devet godina pobijedili su u „Borbi bendova“, otišli za London i tamo nastupali.
-Toliko smo dobro sinhronizovani, toliko volimo to što radimo i to radimo dobro, da ljudi kao nas čuju misle da je mnogo više članova benda, a ne da je to rok-trio, tako dobro zvučimo. Trudimo se da pravimo naš zvuk, da budemo originalni, da ne ličimo ni na koga. Ako već moramo da se svrstamo u neki žanr, to je onda neka kombinacija roka, popa, fankija, „fjužna“ svega i svačega. Ima čak i džeza, bluza, što inače jako volim i da slušam i da sviram, kaže Željko, koji je ranije htio da studira Džez akademiju u Gracu, ali ga je nedostatak finansija u tome spriječio. Željko Abramović je jedini profesionalac u ovom poslu, on živi od muzike. Radio je festivalske pjesme, za mnoge je snimao, komponovao, sa mnogima svirao, kao što su bend „Fri Džek“ iz Tivta i Saša Gajić. Iako nema formalno muzičko obrazovanje, sebe smatra izuzetno dobro „potkovanim“ u muzičkom smislu.
- Svi smo mi profesionalci, naravno, bitno je da li neko živi od muzike, ali muziku ne treba dijeliti prema tome da li je ili nije završio muzičku školu. Profesionalac nije onaj ko ima diplomu, to je zadnja stavka, profesionalac je onaj ko je posvećen i dobar u svom radu. Ništa vam ne znači muzička škola ni akademija, ako ne znate da svirate. Tako je u svakoj branši - kaže Željko.
Za sada nemaju svoj autorski rad, što ne znači da ga neće biti. Željko i Enver pišu pjesme, ali za sada ispred sebe još nisu postavili zajednički zadatak da sva trojica zajedno muzički osmisle taj materijal. Za to treba vremena. „Treba da se poklopi dosta kockica da bismo to radili, jer to zahtijeva drugačiji pristup od ovoga što sada radimo“, kažu članovi ovog rokerskog „trojca“.
M.D.Popović
Talenat i rad- mjerilo uspjeha
- Onima koji istinski vole muziku i njome se bave, neka ne odustaju, neka non-stop rade na sebi, neka vjeruju u to što rade i da vole to iznad svega. To je jedino mjerilo uspjeha, ne postoji nikakva prečica do uspjeha, a rad se mora isplatiti. Crna Gora je prije svega „rasadnik“ talentovanih ljudi, uvijek je to bila generalno na Balkanu, međutim, uvijek je bilo rezerve prema kulturi. Mi se borimo, radimo, trudimo se maksimalno, imamo jako puno nastupa, u proskjeku, tri do četiri nastupa u sedmici smo imali do sada, ljeti po pet, šest, nekad sedam koncerata u sedam dana. Od muzike se može živjeti ako se živi za muziku i ako čovjek ima što da kaže i da pruži ljudima - poručuje Abramović.